KADA KĆERKE NIŠTA MAJČINO NEMAJU

On je doktor, ona nije. Ona je lijepa i zgodna, on nije. Ali ničim ne može nadoknaditi razliku, u braku, klasnu. Iako ima sve što on nema: mnogo prijatelja i poznanika, omiljena je u društvu, atraktivna, pričljiva, vesela. Ali on je doktor, a ona nije. I ne bi trebalo da to ikad iko zaboravlja.

Slavio se Uskrs. Ona u petom mjesecu trudnoće. Opet žensko. S porodičnih okupljanja naveče će kući. Ko je otac djeteta, priznaj. Izljevi ljubomore traju otkad mu je rekla da je trudna. Ona sluti da je iza njih nešto drugo. I da ima veze s njegovim noćnim odlascima u ordinaciju. I da ni on sam ne vjeruje da se ona kurva dok on zarađuje.

Te noći bio je uporniji nego inače, istrajniji, neumorniji. On isto pita, ona isto odgovara – dijete je njegovo, radiće DNK, samo je pusti na miru. Šamar. Šok. Je li se to kaže pala niz stepenice? A onda u tu noć stade sve ostalo zbog čega dugo neće izlaziti iz kuće, među svijet. I zbog čega će još duže nositi velike, tamne sunčane naočale.

Njoj i još nerođenoj bebi da bi noć bila posljednja u životu da se starija kćerka nije probudila. I zatekla tatu kako sjedi na maminom velikom stomaku i davi je jastukom. Nije vidjela kako i koliko je tata mamu tukao, šamarao, udarao objema šakama, kako ju je grizao do krvi i skidao jastuk sa lica ne kad pocrveni nego tek kada pomodri.

Mama je pozvala komšije, a oni policiju. Izjave u policiji, pregledi kod ljekara, hvala bogu, beba će biti dobro. Istog dana preselila se sa kćerkom kod svoje mame. U zajedničkom stanu više nikad nije prenoćila. Sud još uvijek nije podijelio imovinu.

U početku je vjerovala da će je sistem zaštititi. Kampanje protiv porodičnog nasilja, novi zakoni, nevladin sektor, međunarodni donatori, sigurne kuće, parlamentarci s bijelim trakama na reverima, reforma pravosuđa. „Pratićemo vaš slučaj od početka do kraja. Ne ustežite se da nam se obratite za pomoć“, rekoše joj iz lokalne kancelarije OEBS-a.

Po tužbi za pretrpljenu fizičku i duševnu bol od maksimalno propisanog dosuđen joj deset puta manji iznos. Zove poznato udruženje koje se bavi ženskim ljudskim pravima. Kažu, ne vrijedi se žaliti. Imali smo slične slučajeve. Uglavnom završe potvrđivanjem prvostepene presude. Hvala na savjetu, doviđenja, prijatno. Izvinite, još samo nešto: Koliko ono košta duševna bol oklevetanih političara?

Starateljstvo nad djecom dodijeljeno je majci. U određivanju kontakata između oca i maloljetnih kćerki, kako se to stručno kaže, centar za socijalni rad želje ispunjava ocu. Jer on je doktor, a ona nije. Tako misli ona, pošto nema razumnija objašnjenja. Svaki utorak i četvrtak, svaki drugi vikend, 15 dana ljeti, sedam dana zimi, praznici naizmjenično, rođendani naizmjenično. Vrati dijete gladno, bolesno, otrovanog stomaka. Zašto ne bismo i ovako: svaka bolest djeteta naizmjenično?

Molim vas da utičete na oca da radi sa starijom kćerkom domaće zadatke. A, ne, to je vaša obaveza, a otac ima pravo izbora kako će vrijeme sa djecom provoditi, rekoše u centru. Molim vas da utičete na oca da starija kćerka ne izostaje sa časova engleskog i tenisa u vrijeme koje provodi kod njega. A, ne, može da je vodi, ali ne mora. Da li se ove službenice iz centra ovako tope na sve očeve ili samo na doktore?

On je nedugo nakon rođenja druge kćerke, dobio još jednu kćerku, pa još jednu. Sa svojom medicinskom sestrom s kojom se onomad sastajao noću u svojoj ordinaciji. Na DNK nikada nije otišao. Kad sudbina tako htjede da kćerke iz rasturenog braka ništa majčino nemaju. Sudbina ne vidi da je on doktor, a ona nije.

Advertisements
This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s